„Smrtno sam s bojala letenja i to više nikada neću napraviti. Užasavala sam se leta avionom mjesec dana prije nego sam trebala otići. Bila sam očajna kad su se vrata aviona zatvorila i osjećala sam se kao da sam u klopci. Srce mi je tuklo a čelo mi se orosilo grašcima znoja. Kad se avion počeo dizati osjećaj straha se pojačao i nisam ga mogla prevladati. Kad razmišljam o letu avionom vidim se kako gubim kontrolu, počinjem luditi. Ne bojim se pada aviona ili turbulencija, samo osjećam da sam u klopci. Kad god sam razmišljao o promjeni posla razmišljala sam o tome da li ću morati letjeti. Odlazim jedino na mjesta na koja mogu stići automobilom ili vlakom. Moji prijatelji se čude tome, a ja im priznam da to nije racionalan strah“.
Navedeni primjer dobro prikazuje jednu od čestih specifičnih fobija obilježenih intenzivnim iracionalnim strahom. Najčešći su strahovi od visine, dizala, tunela, zatvorenih mjesta, vode, letenja, pasa, pauka i ozljeda s krvarenjem. Osobe s ovakvim fobijama mogu se naprimjer popeti na najvišu planinu ali problem je otići liftom na peti kat u zgradi u kojoj rade.
Specifične fobije su dva puta učestalije u žena nego u muškaraca i obično se razvijaju još u djetinjstvu i ostaju dugo. Ove fobije još nisu dobro poznate ali postoje naznake da nasljeđe igra određenu ulogu.
 
Važno je naglasiti da u situacijama kad je izvor fobije lako moguće izbjeći osobe ne traže pomoć stručnjaka ali ako im fobija utječe na privatni i profesionalni život tretman je svakako potreban.
U liječenju su se odlično pokazale dobro odabrane psihoterapije.