
Unatoč činjenici da su mnoge osobe sa socijalnom fobijom svjesni da je njihov strah pretjeran i nerazuman ne mogu ga prevladati.
Socijalna fobija može biti ograničena na samo jednu situaciju (npr. predavanje drugim ljudima, pisanje na ploči u školi i slično) ili je vezana za sve situacije gdje je osoba izložena socijalnom kontaktu izuzev vlastite obitelji.
Fizički simptomi koji često prate socijalnu fobiju su crvenilo lica, znojenje, drhtavica, mučnina i otežan govor.
Socijalna fobija jednako pogađa muškarce i žene a razvija se u djetinjstvu ili ranoj adolescenciji. Postoje i dokazi da nasljeđe igra važnu ulogu. Ova bolest često je praćena ostalim anksioznim poremećajima ili depresijom, a može se razviti i zlouporaba opijata ako osobe pokušavaju samostalno tretirati bolest.
U terapiji se koristi psihoterapija i medikacija.