
Dijagnoza metaboličkog sindroma postavlja se na temelju nalaza tri ili više poremećaja istovremeno:
- visceralni ili trbušni tip debljine
(opseg struka >102cm kod muškarca,
odnosno >88cm kod žena)
- povišena glukoza u krvi ili hiperglikemija
(GUK natašte >6,1mmol/L)
- povišen krvni tlaka (>130/85 mmHg)
- povišeni trigliceridi (>1,7 mmol/L)
Istraživači se slažu da osnovnu ulogu u metaboličkom sindromu ima inzulinska rezistencija ili neosjetljivost tkiva na inzulin, hormon koji je odgovoran za transport glukoze iz krv u tkiva. Zbog neosjetljivosti tkiva na djelovanje inzulina, kompenzatorno nastaje njegova povišena razina u krvi ili hiperinzulinemija. Zahvaljujući pojačanom lučenju inzulina jedno kraće vrijeme se održava metabolizam glukoze, ali s vremenom dolazi do porasta vrijednosti glukoze u krvi i razvoja šećerne bolesti tip 2. Kao posljedica inzulinske neučinkovitosti javljaju se i drugi poremećaji kao što su povišen krvni tlak te poremećaj lipida u krvi, osobito su povišeni trigliceridi.
Ikako uzroci inzulinske rezistencije mogu biti prirođeni, poznato je da debljina, posebice trbušna debljina doprinosi nastanku neosjtljivosti tkiva na inzulin. Samo u SAD-u oboljelih od metaboličkog sindroma je više od 40 milijuna, a poseban problem čini sve češće otkrivanje sindroma u djece i adolescenata.