Sve žene u perimenopauzi trebale bi slijediti program prehrane, dodataka prehrani i tjelovježbe koji je namijenjen modulaciji viška estrogena. To je osobito važno za osobe sa simptomima dominacije estrogena kao što su miomi, bolne dojke ili obilne menstruacije.
Uobičajena prehrana u mnogim zemljama gotovo jamči vrstu dominacije estrogena ili neravnoteže hormona zato što je bogata jednostavnim (ili rafiniranim) šećerima i škrobom, lošim masnoćama iz brze hrane, a siromašna je vlaknima i hranjivim tvarima.
Neprikladan način prehrane usmjeren je na tri međusobno povezana hormonska poremećaja, koji su vrlo česti u perimenopauzi:

-    previše estrogena i nedovoljno progesterona
-    previše inzulina što stvara otpornost na inzulin
-    neravnoteža između regulacijskih supstancija koje nazivamo eikosanoidi.

Dominacija estrogena

Prehrana bogata rafiniranim ugljikohidratima pogoršava sve tegobe perimenopauze, jer negativno utječe na ravnotežu hormona. Ta prehrana pojačava sklonost debljanju u sredini tijela, što za uzvrat pogoduje većoj proizvodnji estrogena i androgenih hormona. Debljanje u sredini tijela i visoka razina inzulina (može se javiti čak kod žena s normalnom težinom i  indeksom tjelesne mase), također se povezuju s visokom razinom triglicerida u krvi. To, dakako, negativno utječe na zdravlje srca, ali i normalni mehanizam kojim tijelo neutralizira slobodni estradiol. Relativno metaboličko povećanje količine aktivnog estradiola u krvotoku može biti usmjereno na dojke osjetljive na estrogen i tkivo endometrija, a posljedica je pretjeran rast tih tkiva. To je jedan od razloga zašto je hiperinzulinemija, zajedno s otpornosti na inzulin, važan čimbenik rizika za rak dojke te za policistične jajnike. Visoka razina inzulina također povećava osjetljivost tkiva na bjelančevinu poznatu pod nazivom faktor rasta nalik inzulinu (IGF-I), za koju je poznato da potiče rast tkiva dojke i drugih tkiva.

Izvor: Mudrost menopauze, 2003.