Primjena  inzulina putem injekcija predstavlja veliku zapreku kako za bolesnika tako i za njegovog liječnika. Kao posljedica često dolazi do prekasnog uvođenja inzulina u terapiju dijabetesa kad su već prisutne posljedice bolesti, odnosno komplikacije dijabetesa.
Što nam donosi bliska budućnost?
Prije nekoliko godina naveliko se govorilo o takozvanim inhalatornim inzulinima koje su razvijale tvrtke poput Pfizera i Novo Nordiska. Ideja je bila da se inzulin uzima pomoću male pumpice, na način da se inzulin udahne i preko plućnih kapilara se rasporedi po svim tkivima. U razvoju tih pripravaka prevladani su mnogi problemi i inzulini su se čak pojavili na tržištu ali su nedugo zatim povučeni iz uporabe i tvrtke su odustale od razvoja u tom pravcu.
Unatoč neuspjehu, nije se odustalo od razvoja alternativnih putova i sad se već uvelike priča o studijama koje bi trebale dokazati učinkovitost oralnih inzulina.
Nekoliko je velikih problema koje istraživači moraju savladati kod razvoja oralnih inzulina. Prvi je svakako razgradnja inzulina u probavnom traktu. Drugi veliki problem je doziranje. Ako se i pronađe formulacija, odnosno način koji će sačuvati inzulin od razgradnje, kako osigurati pravilno doziranje.
Na kraju cijelog niza problema ne treba zaboraviti ni cijenu. Inzulin koji nastoji konkurirati sadašnjim inzulinima mora imati i konkurentnu cijenu jer teško da će ga zdravstveni sustav ijedne zemlje prihvatiti ako bi cijenom previše odudarao od današnjih cijena. U suprotnom, takav pripravak plaćao bi sam bolesnik što zasigurno nije interes kompanija.
Očigledno je iz izvještaja i najava studija da su ovi problemi prevladani i s nestrpljenjem čekamo nove rezultate.