Prekomjerna težina i debljina nazivi su za tjelesnu težinu koja je veća od općenito smatrane normalne za određenu visinu. Uobičajeno je da se normalna tjelesna težina poistovjećuje s prosječnom težinom u nekoj zajednici. Neke osobe mogu imati prekomjernu tjelesnu težinu, a ne biti debele, poput sportaša koji imaju veću mišićnu masu.
Mjerenje tjelesne težine najčešće se koristi zbog procjenjivanja zdravstvenih rizika povezanih s prekomjernom težinom. Tjelesna težina se može mijeriti na više načina, od standardne vage do profesionalnijih metoda, no najčešće se za procjenu težine koristi indeks tjelesne mase ili body mass index (BMI), mjerenje opsega struka i metoda mjerenja kožnog nabora, kojom se analizira količina tjelesne masti i gdje se ona nakuplja.

BMI - ili indeks tjelesne mase, stavlja u odnos visinu i težinu, a izračunava se tako da se tjelesna težina u kilogramima dijeli s kvadratom tjelesne visine u metrima:
BMI =težina u kg / visina u m².
BMI je dobar pokazatelj tjelesne težine i uzimajući u obzir njegove vrijednosti prekomjerna težina i debljina su različita stanja.

Dijagnoza prekomjerne težine postavlja se kada su vrijednosti BMI-a između 25 i 29.9 kg/m2, a debljine kada je BMI 30 kg/m2  ili veći. BMI između 18.5 i 24.9 smatra se primjerenim i najzdravijim.
Klasifikacija debljine temeljena na vrijednostima BMI-a:

BMI < 18.5 = premala tjelesna težina (pothranjenost)
BMI 18.5 – 24.9 = normalna tjelesna težina (poželjna)
BMI  25.0 – 29.9 = prekomjerna tjelesna  težina (povećana)
BMI  30.0 – 39.9 = debljina (pretilost)  
BMI   > 40.0  = teška debljina*

Prema kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije*

Opseg struka se mjeri za procjenu nakupljanja masti oko struka ili trbušne debljine. Ova metoda je dobar pokazatelj rizika za pojavu bolesti povezanih s debljinom. Dokazano je da znatno veću učestalost zdravstvenih poremećaja imaju muškarci s opsegom struka većim od102 cm, a žene s većim od 88 cm.