Body-mass index koji se koristi za izračunavanje tjelesne površine i procjene tjelesne težine, nije točan indikator kardiovaskularnig rizika za srčane bolesnike budući da ne može razlikovati mišić i masno tkivo u ukupnoj tjelesnoj težini. BMI se izračunava dijeljenjem tjelesne težine (u kilogramima) s kvadratom visine (u metrima kvadratnim). BMI između 18.5 i 24.9 se smatra zdravom težinom, dok BMI iznad 25 se smatra indikatorom pretilosti. Liječnici koriste BMI za procjenu rizika tjelesne težine i srčane bolesti. Nova analiza 40 studija, objavljena u časpisu Lancet, koja uključuje 250 000 pacijenata pokazuje da su pacijenti s BMI manjim od 20 pod većim rizikom od smrti uzrokovane kardiovaskularnim bolestima od pretilih pacijenata s BMI 30-35. Objašnjenje tomu znanstvenici nalaze u činjenici što je BMI slab pokazatelj količine masnog tkiva u starijih osoba. Mjerenje tjelesne težine ne razlikuje masno i nemasno tkivo, a u starijoj dobi se povećava količina nemasnog tkiva, posebice mišića.