Gastritis je bolest suvremenog čovjeka u modernom društvu, definirana kao skupina oboljenja čija je zajednička karakteristika upala želučane sluznice.
Najčešće se susreću slijedeće dvije podjele gastritisa :
1.Prema težini bolesti :

- površinski (lakši oblik)

-  atrofični (teži oblik)

2.Podjela kroničnog gastritisa na tip A i tip B

 Tip A kroničnog gastritisa rjeđi je i teži oblik i većinom zahvaća gornje dijelove želuca, bliže jednjaku. Ovaj tip bolesti karakteriziran je i stvaranjem protutijela na posebnu vrstu želučanih stanica i na molekulu koja je važna za sintezu crvenih krvnih stanica. Kao posljedica bolesti dolazi do razvijanja jedne vrste anemije.
      Tip B je znatno češći, lakši oblik i zahvaća dio želuca koji se ulijeva u tanko crijevo (antrum). Ovaj oblik bolesti imaju sve osobe starije od 70 godina, a udružen je s bakterijom H. Pylori te često s čirom / ulkusom dvanaesnika.

Međutim, kronični gastritisi  se najjednostavnije  mogu podijeliti na one uzrokovane bakterijom Helicobacter pylori i ostale.
Poznato je da  je H. pylori priznati sudionik u stvaranju karcinoma, te je vrlo važno značenje kroničnog gastritisa i njegovog liječenja. Naime gotovo svi bolesnici pozitivni na H. pylori pokazuju gastritis u područja antruma (ulaznog dijela). Izlječenje infekcije s H. pylori dovodi do izlječenja gastritisa.

Gastritisi  koje ne uzrokuje H. pylori rjeđe se javljaju u široj populaciji.

Kronični gastritis može biti također uzrokovan dugotrajnom uporabom nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID), pernicioznom anemijom, poremećajem imunološkog sustava, degeneracijom stijenke želuca zbog starosti ili dugotrajnom iritacijom sluznice zbog povrata žuči u želudac.

Simptomi
 
Velika grupa bolesnika s kroničnim gastritisom nema gotovo nikakve simptome, dok se kod drugih mogu pojaviti slijedeći :

- bol u gornjem djelu abdomena
- štucanje i podrigivanje
- gubitak apetita
- mučnina i povraćanje
- slabokrvnost
- tamna stolica

Veza gastritisa i opasnijih bolesti

S obzirom da  je kronični gastritis prekanceroza (podloga za razvoj raka), u krajnjim fazama bolesti mogu se zamijetiti i znakovi razvoja zloćudnog tumora (raka), kao što su izrazit gubitak težine, trajna bol u žličici, mučnina, povraćanje.

Osim karcinoma želuca, ozbiljna komplikacija gastritisa može biti i perniciozna anemija (u završnoj fazi atrofičnog gastritisa) s posljedičnim deficitom vitamina B12

Kako otkriti gastritis?

Dijagnoza gastritisa postavlja se na nekoliko načina:

- EGD (ezofageogastroduodenoskopija) i biopsija (uzimanje komadića tkiva) vrši se endoskopom - instrumentom koji se sastoji od tanke, osvijetljene cijevi koja na svome kraju ima malu kameru; liječnik pažljivo uvodi endoskop kroz pacijentova usta i grlo sve do želuca i dvanaesnika te promatra sluznicu jednjaka, želuca i dvanaesnika

- rendgenska pretraga jednjaka, želuca i duodenuma -ispijanjem kontrastnog sredstva dobiva se jasna slika ciljanih organa i ulkusa.

- pretrage krvi
– ispituju prisutnost antitijela na H.pylori, međutim ne ukazuje na svježu infekciju već govori u prilog tome da je bolesnik tijekom života bio u kontaktu sa H.pylori
-  pokazuje anemiju (ako postoji krvarenje)

- izdisajni test na H.pylori – ukazuje na trenutnu infekciju

Izvor:
•    B.Vrhovac i sur. : ''Interna medicina'', Zagreb: Naklada Ljevak, 2003.
•    Feldman M: Sleisenger & Fordtran's Gastrointestinal and Liver Disease. 7th ed. Philadelphia: WB Saunders Co; 2002: 587-603.
•    Wolfe M: Stress-related erosive syndrome. In: Bayless T, ed. Current Therapy in Gastroenterology and Liver Disease. 4th ed. 1994: 139-143.
•    Wolfe MM, Sachs G: Acid suppression: optimizing therapy for gastroduodenal ulcer healing, gastroesophageal reflux disease, and stress-related erosive syndrome. Gastroenterology 2000 Feb; 118(2 Suppl 1): S9-31