NEŠTO O SAMOJ BILJCI

Ulje noćurka proizvodi se od sjemenki biljke noćurak (Oenothera biennis L.). Noćurak je dvogodišnja biljka koja svoje ime duguje noćnoj cvatnji. Prosječna visina biljke je oko 60 cm, ali može doseći visinu i do 1 m. Njegova stabljika je uspravna i bridasta, često razgranjena sa crvenim mrljama. Listovi su duguljasti, dugi petnaestak centimetara, nazubljeni.
Ime je dobio po svojim prekrasnim žutim cvjetovima koji se zbog pritiska u lapovima i laticama, otvaraju tek u mraku i ostaju otvoreni tijekom noći privlačeći na sebe brojne noćne kukce (noćne leptire koji vrše oprašivanje). Do jutra cvjetovi uvenu, ali već slijedeće večeri nastaju novi cvjetovi.

POVIJEST
Noćurak potječe iz Južne Amerike, iz Perua, odakle se proširio u Sjevernu Ameriku te na istočnu obalu Kanade. U Europi se nalazi od 17. stoljeća. Prvo je stigao u Englesku kao ukrasna biljka,a  kasnije je spominjan kao univerzalni kraljevski lijek. Raste na pustoj zemlji i na kosinama, ponajprije na pješčanom tlu. Cvate od lipnja do listopada.

SASTOJCI ULJA NOĆURKA

Ulje koje se dobije hladnim prešanjem zrelih malih sjemenki noćurka sadrži važne farmakološke djelotvorne sastojke kao što su:
-    višestrulo nezasićene masne kiseline (98 %) - linolnu (72 %) i gamalinolensku kiselinu (8 – 10 %)
-    maksimalno 8% zasićenih masnih kiselina
-    fosfolipidi
-    steroli
Za jedan gram ulja noćurka potrebno je čak 10 000 sjemenki.

Nezasićene masne kiseline
Alfa (cis) linolna kiselina spada među esencijalne masne kiseline, a naš organizam ih nije sposoban sam sintetizirati, već ih je nužno unijeti hranom. Esencijalne masne kiseline su sastavni dio svake stanice tijela i vrlo su važne za izmjenu tvari, štite od srčanih oboljenja, krvarenja u mozgu, visokog krvnog tlaka i pretilosti. Manjak ovih kiselina dovodi do ljuštenja kože, jer brže gubi vlagu, postaje suha, brže stari, dolazi do upala, svrbeža, crvenila te se može razviti dermatitis. Rezulatati istraživanja u kojima se uljem noćurka vršila terapija kožnih bolesti se pokazala pozitivnom.
Gama – linolensku kiselinu naš organizam može sintetizirati, ali samo pri idealnim uvjetima. Također se tu javlja i problem naše ishrane koja je svakim danom sve lošija, gdje ljudi sve više unose hranom zasićene masne kiseline, rafinirana ulja – u koijma već nedostaju nezasićene masne kiseline. Organizam proizvodi gama – linolensku kiselinu prvenstveno iz linolenske kiseline, a služi i kao izvor nekih prostaglandina koji imaju važnu ulogu u organizmu. Među prostaglandinima je najznačajniji E1 (PGE1) koji posjeduje protuupalna svojstva (potvrđeno istraživanjima u kojima su sudjelovale osobe oboljele od reumatoidnog artritisa), utječe na grušanje krvi i širenje krvnih žila, te ima antikarcinogeno djelovanje.

DJELOVANJE

Ulje žutog noćurka se unosi oralnim putem i ima pozitivno djelovanje na:
-    snižavanje razine kolesterola,
-    djelovanje svih oblika dijabetesa,
-    neugodne simptome  koji se javljaju prije menstruacije (predmenstrualni sindrom – PMS) i u menopauzi (terapija uljem noćurka umjesto hormonske terapije)
-    hiperaktivnost koja se javlja kod djece,
-    multiplu sklerozu,
-    aterosklerotične promjene,
-    funkciju mozga,
-    želučanih tegoba.

ZANIMLJIVO

Uzimanje ulja noćurka može biti korisno i u odvikavanju od alkohola. Naime, kod alkoholičara se smanjuje razina prostaglandina E1, što dovodi do depresije, koja pak potiče konzumaciju alkohola. Ulje noćurka smanjuje depresiju a samim time proporcijonalno djeluje i na želju za alkoholom. Poznato je da alkohol oštećuje jetru i bubrege, dok ulje noćurka spriječava blokadu enzima izazvanu alkoholom i tako predstavlja određenu zaštitu ovih organa.
Još u doba Indijanaca se radila kaša od noćurka za liječenje kožnih bolesti, čireva ali i za ublažavanje lakših ozljeda.

VAŽNO JE ZNATI
Ljudi koji konzumiraju ulje noćurka u većim količinama, kao dopunu prehrani bi trebali unositi i antioksidante. Razlog tome je što su nezasićene masne kiseline (koje se nalaze u ulju) posebno osjetljive na štetno djelovanje slobodnih radikala i u tom procesu mogu i same postati štetne ako organizam ne zaštitimo antioksidantima.

Piše: Dana Radosavljević