Socijalna fobija poznata još i kao socijalni anksiozni poremećaj dijagnosticira se kad osobe postaju pretjerano anksiozne i pretjerano razmišljaju o sebi u svakodnevnim socijalnim situacijama. Osobe s ovakvom fobijom imaju intenzivan, neprestani i kronični strah od toga da ih drugi ljudi promatraju i sude dok rade bilo što i zbog toga im je jako nelagodno. Prije situacije u kojoj će biti izloženi pritisku oni će početi brinuti danima i tjednima.Strah može postati jako ozbiljan kad utječe na poslovne obveze, školu i druge uobičajene aktivnosti i osobama jako otežava pronalaženje i zadržavanje prijatelja.
Unatoč činjenici da su mnoge osobe sa socijalnom fobijom svjesni da je njihov strah pretjeran i nerazuman ne mogu ga prevladati.
Socijalna fobija može biti ograničena na samo jednu situaciju (npr. predavanje drugim ljudima, pisanje na ploči u školi i slično) ili je vezana za sve situacije gdje je osoba izložena socijalnom kontaktu izuzev vlastite obitelji.
Fizički simptomi koji često prate socijalnu fobiju su crvenilo lica, znojenje, drhtavica, mučnina i otežan govor.
Socijalna fobija jednako pogađa muškarce i žene a razvija se u djetinjstvu ili ranoj adolescenciji. Postoje i dokazi da nasljeđe igra važnu ulogu. Ova bolest često je praćena ostalim anksioznim poremećajima ili depresijom, a može se razviti i zlouporaba opijata ako osobe pokušavaju samostalno tretirati bolest.
U terapiji se koristi psihoterapija i medikacija.