PTSP se razvija nakon proživljenog zastrašujućeg doživljaja koje uključuje fizičko oštećenje ili prijetnju fizičkim oštećenjem. Možemo ga doživjeti bilo da se neželjeni događaj događa nama, voljenoj osobi ili smo svjedoci kad se taj događaj događa nekom drugom.
PTSP je prvi put zamjećen kod ratnih veterena ali jednako tako može biti izazvan različitim traumatičnim iskustvima kao što je silovanje, mučenje, zlostavljanje u djetinjstvu, prometna nezgoda, prirodne katastrofe kao što su poplave i potresi.
Poremećaj može započeti blago, osobe postaju emocionalno tupe, posebno prema osobama s kojima su bliske, gube interes za stvari u kojima su do tada uživali, afektivno reagiraju, postaju mnogo agresivniji čak i nasilni. Izbjegavaju situacije koje ih podsjećaju na događaj, a godišnjice događaja su vrlo teške.
Uočeno je da su simptomi gori kod osoba kod kojih je štetni događaj izazvan namjernim djelovanjem drugih osoba kao što je silovanje ili otmica.
Većina ljudi s PTSP-om ponavlja traumu u mislima tijekom dana i u snovima za vrijeme sna. To su takozvani flashback koje mogu izazvati uobičajene situacije i osobe mogu izgubiti vezu sa stvarnošću te vjeruju da se incident ponavlja.
Važno je spomenuti da svaka traumatizirana osoba ne razvija PTSP. Najčešće simptomi se razvijaju unutar 3 mjeseca od incidenta ali nekad mogu proteći i godine. Dobar dio ljudi oporavi se unutar 6 mjeseci, kod nekih je potrebno puno više vremena dok kod dijela bolesnika poremećaj postaje kroničan.
PTSP se može dogoditi u bilo kojem periodu života uključujući i djetinjstvo i žene su prijemčljivije, a postoje i naznake da postoje i neke obiteljske sklonosti.
U liječenju se koristi psihoterapija i određeni lijekovi.