Pojačati metaboličke sustave koji sagorijevaju masnoću i ugljikohidrate

U tijelu postoje dva metabolička „sustava za izgaranje“ – jedan za masnoću i jedan za ugljikohidrate, a vrlo je bitno da oba dobro funkcioniraju.
Kad se jede masnoća s ugljikohidratima niskog glikemijskog indeksa ili bez ugljikohidrata u istom obroku, tijelo neće izlučivati puno inzulina te se ni konzumirana masnoća neće pohraniti u tijelu u obliku masnih naslaga (ovo ne vrijedi ako je osoba pod stresom, jer tijelo pod stresom stvara veliku količinu inzulina). Međutim, konzumira li se masnoća s ugljikohidratima visokog glikemijskog indeksa, razina inzulina vrtoglavo raste, a konzumirana masnoća pohranjuje se kao salo. Zato je uvijek vrlo mudro jesti ugljikohidrate visokoga glikemijskog indeksa bez masnoće, ograničiti porciju, te jesti u trenutku opuštenosti. Kad se konzumiraju masnoće bez prisutnog inzulina, tijelo će uspjeti razložiti tu masnoću ili masne naslage na bokovima na molekule poznate kao masne kiseline koje ulaze u spaljivače masti unutar stanice – mitohondrije, gdje se dalje razlažu na jednostavnije kemikalije koje se nazivaju ketoni.
Međutim, masne stanice ne mogu odmah dospjeti u mitohondrijsku peć, bez pomoći supstance pod nazivom L- karnitin. Ta supstanca također sprječava da toksični ostaci prerade masnih kiselina stvore naslage u srcu, koje mogu biti podloga za anginu i aritmiju. L-karnitin se proizvodi u tijelu, a nalazi se i u nekim vrstama crvenog mesa te nekim vrstama tamnozelenog povrća. Iz razloga koji još nisu potpuno jasni, neke osobe ne mogu proizvesti dovoljno L-karnitina da bi učinkovito uništili masnoće te ju je potrebno dodatno uzimati. Uobičajena doza L-karnitina iznosi 500-2000 mg na dan.
Pokazalo se također da mineral krom čini osjetljivima receptore inzulina pomažući da se učinkovitije uništi masnoća. Isto tako pomaže regulirati broj receptora inzulina na staničnoj opni. Dakle i nedostatak kroma može biti uzrokom povećane tjelesne težine, no  na tržištu postoje preparati kroma koji se mogu uzimati kao dodatak prehrani, a dnevna doza je 200-700 mg.
Za mnoge druge hranjive tvari  kao što su zeleni čaj, koenzim Q10 i alfa-lipoična kiselina, također se pokazalo da djelotvorno izgaraju masnoću. Nažalost, većina istraživanja koja dokazuju njihovu djelotvornost provedena je na muškarcima, pa je teško procijeniti koliko su korisni za žene u perimenopauzi. Međutim, sigurno mogu biti od koristi, jer imaju dokazani antioksidansni učinak.

Zaštita antioksidansima 

Svakodnevna istraživanja pokazuju blagotvornost vitamina i minerala, osobito onih koji su poznati kao antioksidansi. Antioksidansi se bore protiv oštećenja stanice uslijed slobodnih radikala, što je jedan od ključnih mehanizama koji dovodi do kroničnih bolesti kao što su bolesti srca, mrena, degeneracija mišića i mnoge vrste raka.
Slobodni radikali su visokoreaktivne nestabilne molekule koje su izgubile jedan elektron i agresivno traže njegovu zamjenu - proces koji u tijelu oštećuje sve, od DNK do kolagenog sloja kože. Ne može se potpuno izbjeći djelovanje slobodnih radikala, jer su oni nusproizvod normalnog rada metabolizma. Stvaraju se u tijelu kad, primjerice, molekule masnoće reagiraju s kisikom u procesu sličnom onome uslijed kojeg masnoća užegne ili željezo zahrđa. No, slobodni radikali također nastaju zbog izloženosti ozonu, duhanskom dimu, ispušnim plinovima automobila, kemikalijama koje se dižu u zrak iz novih sagova te drugim zagađivačima. Izlaganje zračenju, insekticidima i pretjeranim količinama sunčevog svjetla također može potaknuti stvaranje slobodnih radikala. Oštećenja koja stvaraju slobodni radikali rezultiraju upalom stanice i ispuštanjem prevelike količine „loših“ eikosanoida, za koje je poznato da sudjeluju u nastanku gotovo svih poznatih bolesti.
Tijelo je stvoreno tako da se bori protiv oštećenja izazvanih slobodnim radikalima na jednak način kao što se imunološki sustav bori protiv virusa i bakterija. Jedan mehanizam kojim se tijelo brani od oštećenja izazvanih slobodnim radikalima jest popravljanje oštećenja nakon što je nastalo. Drugi je takav mehanizam „praćenja“ slobodnih radikala prije nego učine štetu na način da se doda elektron koji im je potreban prije nego ga zgrabe iz osjetljivog tkiva. Upravo je to zadaća antioksidanasa kojih ima u većim količinama u svježem voću i povrću, osobito onom svjetlijih boja. Količina antioksidanasa u nekom voću, povrću, žitaricama ili izvoru bjelančevina ovisi o tlu na kojem je uzgojeno ili tlu s kojeg potječe namirnica iz koje se dobiva. Organski uzgojeno voće i povrće, koje se bere i jede kad je zrelo, sadrži najveću količinu antioksidanasa i minerala.
Hrana je najbolji izvor antioksidanasa. Antioksidansi djeluju u sinergiji - jači su kad su u međusobnoj ravnoteži te u ravnoteži s ostalim hranjivim tvarima s kojima se prirodno pojavljuju zajedno. Međutim, ako se dnevno ne konzumira pet porcija voća i povrća, dodaci prehrani mogu pružiti znakovitu zaštitu.

Izvor: Mudrost menopauze, 2003.