Sve više ljudi širom svijeta odlučuje se na vegetarijanstvo, prehranu koja se temelji na namirnicama biljnog porijekla (poput žitarica, voća, povrća, mahunarki, orašastih plodova i sjemenki).
Vegetarijanstvo više nije alternativa, ono za sve veći broj ljudi predstavlja stil života. Postoji nekoliko različitih oblika vegetarijanske prehrane:
  Vegani su potpuni vegetarijanci koji jedu isključivo biljnu hranu, te ne unose bilo kakvu hranu životinjskog porijekla (uključujući i jaja, sir, mlijeko i ostale mliječne proizvode).
 Laktovegetarijanci konzumiraju mlijeko i mliječne proizvode, poput sira i jogurta.
 Lakto-ovo vegetarijanci uz mlijeko i mliječne proizvode konzumiraju i jaja.
 Semi-vegetarijanci ponekad uključuju ribu i/ili piletinu u svoju prehranu, ali ne jedu crveno meso.
Ljudi odabiru vegetarijansku prehranu iz različitih razloga. Često se odlučuju na takav stil života iz religijskih ili kulturoloških razloga, u svrhu zaštite zdravlja, ili zbog zabrinutosti za glad u svijetu. Zastrašujući je podatak da je za pola kilograma goveđeg mesa potrebno 7,3 kilograma žitarica. Kada bi se čovječanstvo držalo vegetarijanske prehrane na svijetu bi uistinu bilo dostupno više hrane. Kao razlozi odabira ovakve prehrane navode se i težnja za zaštitom okoliša i životinja, te ekonomski razlozi (cijena mesa). Ponekad se osoba opredijeli za ovakav način prehrane iz osobnih preferencija. Blagotvorna djelovanja vegetarijanske prehrane dokazana su u velikom broju znanstvenih studija. Ovakva prehrana je zdravstveno prihvatljiva i može osigurati sve potrebne nutrijente, no samo ako je pravilno planirana. Kada se vegetarijance gleda kao skupinu može se zaključiti da rjeđe oboljevaju od bolesti konorarnih (srčanih) arterija, hipertenzije, zloćudnih tumora, pretilosti i dijabetesa. Zbog smanjenog udjela namirnica životinjskog porijekla, vegetarijanska prehrana je siromašnija zasićenim masnoćama, kolesterolom i animalnim proteinima. Povišen unos žitarica, mahunarki, povrća i voća znači i povišen unos prehrambenih vlakana, vitamina i minerala. Nije poznato da li smanjenu učestalost kroničnih bolesti uzrokuje količina i vrsta masti u prehrani, izvor proteina, ili povišena razina vlakana, mikronutrijenata i fitokemikalija. Čini se da svi ovi čimbenici koji tvore jedinstven prehrambeni uzorak pridonose blagotvornim učincima vegetarijanske prehrane.
Unatoč brojnim zdravstvenim i ekonomskim prednostima ovakve prehrane, stalno je prisutna zabrinutost vezana uz bilo koji oblik vegetarijanstva. Da li ovakav način prehrane osigurava dovoljne količine nutrijenata?
Osobe koje su iz prehrane izbacile sve životinjske proizvode mogu imati poteškoća pri podmirivanju dnevnih potreba za proteinima, cinkom i željezom. Meso i mesni proizvodi "praktičan" su izvor ovih nutrijenata, a prehrana koja isključuje ove namirnice zahtijeva malo više planiranja. Općenito, što je prehrana restriktivnija, vjerojatnost deficita nekih nutrijenata je veća. Stoga je pravilno planiranje ovdje od izuzetne važnosti, pogotovo kod veganske prehrane. Ipak ukoliko je pravilno izbalansirana, veganska prehrana može osigurati sve potrebne nutrijente. U svrhu olakšavanja plana vegetarijanske prehrane formirane su piramide pravilne prehrane za vegetarijance i vegane. Važno je imati na umu da se niti jedan obrok ne smije propustiti te da hrana koja se konzumira mora biti raznolika.
Nedostatak proteina u vegetarijanaca rjeđi je nego nedostatak nekih vitamina i minerala. Dobar izvor proteina je soja koja osigurava velike količine visoko kvalitetnih proteina. Grašak, leća, sjemenke i određeno povrće također osiguravaju značajan izvor proteina. Kombiniranje proteinske hrane od neizmjerne je važnosti za postizanje adekvatnog unosa proteina u prehrani vegetarijanaca. Naime, radi se o kombiniranju biljne hrane koja sadrži različite količine esencijalnih aminokiselina. Unos esencijalnih aminokiselina je vrlo važan jer ih naš organizam ne može sam sintetizirati, a aminokiseline su gradivni elementi proteina.
Anemija uzrokovana deficitom željeza može biti jednako česta i kod vegetarijanaca i ne- vegetarijanaca. Ipak, poznato je da se željezo iz biljnih izvora ne apsorbira toliko dobro kao željezo iz mesa. Važno je konzumirati dovoljno mahunarki i zelenog lisnatog povrća i kada god je to moguće treba konzumirati pića i hranu bogatu vitaminom C (koji poboljšava apsorpciju željeza).
Prehrana koja se temelji na velikim količinama povrća može smanjiti apsorpciju nekih nutrijenata, između ostalih i kalcija. Vegani, koji ne unose mlijeko i mliječne proizvode mogu se opskrbiti kalcijem putem zelenog lisnatog povrća (poput brokule, špinata, blitve) i sušenog voća.
Iako rijetko, loše planirana vegetarijanska prehrana može rezultirati  manjkom vitamina B12, s obzirom da se B12 nalazi samo u proizvodima životinjskog podrijetla. Nadalje, novorođenčad čije majke duže vrijeme nisu hranom (ili suplementima) unosile vitamin B12, imju niže razine ovog vitamina u krvi i manje ga dobiju mlijekom.  Vegani stoga moraju nadoknaditi ovaj vitamin hranom obogaćenom vitaminom B12 ili uzimanjem vitamina B12 putem dodatka prehrani.
Vitamin D vegetarijanci uzimaju putem obogaćenog mlijeka i putem jaja, a značajna količina vitamina D stvara se u koži tijekom izlaganja sunčevim zrakama.